SELEKTOVANE KRITIKE

Slike Vere Kekić su neprestana priča o ljubavi, medjusobnom prožimanju, komunikaciji medju ljudima. Svoju poeziju ispisuje bojom, nastoji povezati naizgled nespojivo koristeći pri tom pretežno jasno crvenu – kao simbol ženskog i sito plavu – kao simbol muškog elementa. 

Već pri pomisli na kombinaciju pomenutih boja, slutimo sukob, sumnjamo u sklad i zajednički pravac. Slike su pune dijaloga u kojima iskri i očituje se dominacija jednog elementa, ali već u sljedećem momentu situacija se mijenja. Slike sugerišu eksploziju emocija, uspostavljanja dijaloga, pa sve do čisto erotskih poruka. Iako u suprotnosti, crvena s plavom, postepeno nalazi svoj smiraj u ljubičastim tonovima.

Bijelom bojom Vera Kekić označava ljubav dajući joj tako karakter opuštanja postignutog skladnosću, simboliku čistoće i otvorenosti, odanosti. Vera Kekić bijelu, kao simbol ljubavi, izdiže na pijedastal neoskrnavljenosti i ne dovodi je u pitanje.

Slikarka, krećući se nepoznatim i za širu publiku teže prihvatljivim stazama moderne umjetnosti, krči na sebi svojstven način put u galeriju svremene umjetnosti Bosne i Hercegovine, ali i mnogo šire. Njena dvadeseta samostalna izložba se dogodila u gradu koji je sam po sebi galerija i koji u svakom momentu vrvi kulturnim dogadjajima vrlo prestižnih dimenzija. Ne treba sumnjati da će na tom putu izdržati i opstati.

Dr Zvjezdana Marković, menadžer umjetnosti

Prag, Repulika Češka


Vera Kekić je umjetnica posebnog karaktera, posebnog duha i jedinstvenog kreativnog ukusa. Kad sam je 2003. godine upoznao u Njemačkoj, u  Essenu, na prvom simpozijumu  evropskih umjetnika, iznenadila me i zadivila svojim grafičkim radovima i  grafičkim vještinama.

Tu ne možemo zanemariti i njenu međunarodnu nagradu na Međunarodnom salonu mladih u Egiptu, gdje je predstavila grafičke radove visokog nivoa, koji i danas ukrašavaju Egipatski muzej grafike….. Dolazili su dani, i susreti s umjetnicom bili brojni na mnogim forumima , izložbama, umjetničkim radionicama i simpozijumima, ali nas je svaki put iznenadila novim, inovativnim i jedinstvenim. Ona je umjetnica koja slika ono što osjeća, a osjeća u svojim čistim dubinama. Tako pronalazimo njeno slikanje nabijeno željom i žudnjom za životom i ljubavlju, a sve jednostavnim linijama, postižući smisao i duboko značenje.

I kao što sam rekao, ona oslikava njezine osjećaje, nade, život … ona se širi po površini slike i djela, tako da maštom možete čuti njen dah i mirisati njen miris, iz pretjerane iskrenosti ovih postupaka.
U Verinim djelima se često čini da spontani zaplet i dizajn izgledaju problematično i ne lako, ali Vera praktikuje i stvra lako i prikladno.

U njenim novim radovima o ljubavi između muškarca i žene, i o vječnom i dijalektičkom  odnosu, nastavlja koristiti svoje iskustvo iz grafičkih tehnika, koje je stekla  proteklih godina i elokventno ih ukomponovati u slikarske tehnološke procese , i tako pretočiti u sliku,u ličnoj paleti boja u rasponu od crvene, plave, ljubičaste i bijele, s klasičnom zlatnom, iskazujući novo životno iskustvo u kojem živi i stvara.

Pozdrav ovoj odanoj umjetnici i njenoj likovnoj umjetnosti.


Prof. Dr Ahmed Ragab Sakr, slikar i grafičar
Dekan Akademije likovnih umjetnosti Univerziteta Minia, Egipat

Kairo, Egipat


Vera je umjetnica koja izuzetno zna kako pretvoriti platno u polje avantura punih parfema, dubine i šarma. U njenim djelima nikad se nećete umoriti da uživate u plodovima njene strasti.

Fulvio Colangelo, grafički dizajner

Torino, Italija


Svaka slika Vere Kekic sluti neku erupciju.U kom pravcu se ona siri zavisi od vas. Moze da vas uznese u kosmicko prostranstvo,u neslucena uzbudjenja u vihor promisljanja ili jednostavno da vas stavi pred svrsen cin da je to-to. Svaki njen potez je enigma za sebe. Sa druge strane tematska poruka potpuno je jasna. Umetnica je dosledna svom maniru i nacinu „dobacivanja ideje “ Radi se o beskompromisnoj posvecenosti i vrlo studioznom pristupu. Njeno lako iznosenje ideje nikako nemoze biti olako,jer se radi o ozbiljnom umetnickom radu sa jasnim ciljem.

Radmila Maksimović, novinar

Novi Sad, Srbija


Vera Kekić je umetnička ličnost izrazite osobenosti, autentične stvaralačke osjećajnosti. Ona je raskošnom mišlju bogat slikar sa plemenitim talentom, ali nenametljiva, snažnog umetničkog potencijala.

Uporno, do odricanja od svega, sem stvaralaštva, ona je postepeno usavršavala svoju umetnost, negujući odgovoran odnos prema slikarskom pozivu. Njena ličnost je urezana u samu srž likovnog dela, ona ga vodi, usmjerava, kontroliše i zato njen opus ima jasno određene, povezane i međuzavisne periode, pa predstavlja logičan razvojni proces, homogeni proces, u kome nema neočekivanih odstupanja.

Slike Vere Kekić duboko su osećajne, ne traže žurbu, računaju na strpljenje.

Od samih početaka njene stvaralačke avanture, njeno slikarstvo izlazilo je iz okvira konvencionalnosti, uobičajene slikarske karijere, a uvek izdvojeno po nekoj neodoljivoj potrebi za svojim specifičnim znakom.
U procesu umetničkog stvaranja neophodno je da umjetnik sledi sopstvenu metodologiju, sistem oznaka i simbola, koji upućuju na smisao postojanja.
U želji da izrazi sebe do kraja, da iskaže stanje u kome se nalazi, zaokupljena je svojim svetom znakova i pouka.

Zahvaljujemo joj na gostovanju u našem gradu, sa željom da je traganja za suštinskim vrednostima i dalje vode kroz život, da čine njen put spasenja u modernom dobu u kojem živimo, i da ta iskustva kroz umetnička dela podeli sa nama.

Delfina Rajić, istoričar umjetnosti, direktor Narodnog muzeja Čačak,

Čačak, Srbija


Univerzum/ svemir Vere Kekić izgrađen je montažom/ kombinovanjem znakova od lične vrijednosti. Rađaju se snažne forme, koje su polarno uređene nagomilavanjem materije, postavljene i uravnotežene na mirnim površinama, hromatski potenciranim, oslanjajući se na kontinuirani senzibilitet, što kod posmatrača ostavlja snažan emocionalni utisak.

Prof. dr  Lucija Jonesku, istoričar umjetnosti

Bukurešt, Rumunija 


Magistar Vera Kekić, akademski slikar i grafičar, klasičnom grafičkom tehnikom duboke štampe u kombinaciji sa visokom štampom, izražava svoju apstraktnu likovnu poetiku kojom gradi sadržaje svoje meditacije o otuđenosti i izgubljenosti duha savremenog čoveka kao prirodnog i društvenog bića.

Na velikim formatima, svoju filozofsku misao ubedljivo interpretira površinama snažnih boja i linijama koje se međusobno grade i objedinjuju u beskrajnu i nedokučivu priču o sudbini čoveka. Centralno mesto zauzima ljudska figura koja svojim proporcijama dominira na zadatom prostoru.Otuđenost modernog čoveka očitava se kroz obezglavljena tela koja i dalje snažno pulsiraju životom.

Težnja umetnice je da u traganju za krajnje ispunjenom formom geometrijskog duha snažno istakne osamljenost ljudskog bića u prostoru i vremenu.

Plastična interpretacija njene misli gradi se kroz odnos jarko bojenih i time zasićenih struktura i celina, i linijom koja tu površinu preseca osmišljenim ritmom.

Ako je potrebno samo svedeno odrediti stvaralaštvo ove umetnice, onda bi najtačnije bilo reći kako je ono gotovo potpuno oslobađanje grafike od svih nepotrebnih sadržaja, osim naravno, čiste forme koje stvaraju konačni izgled grafike bez potrebe da se u nju više unose i naknadno učitavaju bilo kakva grafička značenja.

Specifičan likovni govor Vere Kekić ukazuje na zrelost ove umetnice koja će svakako imati svoj razvojni put u oblasti umetnosti, a stručno i tehničko znanje ovladanom grafičkom tehnikom uspešno će prenositi dolazećim generacijama grafičara.

Prof. dr Branko Miljuš, slikar i grafičar

Bograd, Srbija


Radovi Vere Kekić i njihov slijed serija, kako unutar njih samih tako i njihova uzastopnost, daje nam pouzdan utisak da nismo u prisustvu zbira nasumice odabranih »motiva« ni proizvoljno upotrijebljenih postupaka, nego slijedimo jednu dosljednost koja kao što i dolikuje umjetničkom radu, daje pečat nužnosti za razliku od životnih slučajnosti.

Parnost ili višeglasje živo svjedoče o autorkinoj upornosti, pa i nadanju da se čuje više glasova u jecnom solipsističkom i nekomunikativnom svijetu, lišenom sporazumijevanja. Tu i tamo oštećeni materijali, poneki iznenadni detalj, svjedoče da je riječ o čitavim malim studijama iz oštećenog života.

U onom što je pred nama imamo sva uvjeravanja da će mlada umjetnica Vera Kekić svoja viđenja i doživljavanja onoga što se zove »svijet« dalje likovno uobličavati / razobličavati i sve strožije precizirati.

Prof. dr Spasoje Ćuzulan, estetičar i filozof

Trebinje, RS, BiH    


Slike iz ciklusa „Šešir kao inspiracija“ odišu bogatstvom boja, duhovnog značenja, a vještinom poteza i snažnom gestualnošću ona spaja unutrašnje i spoljašnje doživljaje. Valerskim gradacijama crvene boje, dinamičnim akcentom zelene i žute, postigla je koloristično bogatstvo uklopljeno u crno – bijele ili crveno – crne okvire.

Vera Kekić uspiješno razvija stil likovnog govorenja i izražavanja u kojem se duhovno pretvara u energiju poteza i ekspresiju izražaja. Kompozicionim rješenjima sa osmišljenim detaljima, otkriva ono što nosi u sebi – poetičan svijet koji predstavlja simbol njenog unutršnjeg bića i njenih osjećanja.Ponekad njeni potezi prosto „hrle u prostor“ i izlaze iz datih okvira, prostiru se u nepoznato i neočekivano otkrivaju nove mogućnosti što se spontano nameću tokom rada. Trenutke prikrivenog nemira pretvara u trenutke sjete i tihe slutnje, da bi već idućim potezom i slijedećom varijacijom ponovo uskovitlala životni nemir, radoznalost i radost. Svaki taj trenutak u sebi objedinjuje priviđanja onog prošlog i slutnje budućeg što je jedna od glavnih metafora u njenim slikama.

Svaka nova slika Vere Kekić je nova varijacija njenih doživljaja i onog što je inspiriše.

Slavka Mirosavljević, istoričar umjetnosti

Banja Luka,RS, BiH   


Ciklus „VRATA“ tematski je posvećen poetici prostora koje Vera Kekić otvara pred nama i uvodi nas u raličite kutke svakodnevnice.Svoju studiju započinje Schopenhauerovim zapažanjem : „Izvanredna, izvorna, a možda i besmrtna ideja se doseže kada se potpuno izdvojimo na nekoliko trenutaka iz svijeta koji nas okružuje, tako da nam i najobičniji događaji izgledaju novi i neobični, otkrivajući nam pri tom svoju izvornu suštinu“.

Prepuštajući se svojoj crtačkoj prirodi u građenju prostora- slike, svi objekti imaju istu važnost u okruženju vidljivog, ali u njima, istovremeno, obitava nevidljivo- druga prostornost kojom zapravo i komponira svoju osobnu projekciju svijeta. To znači da pomoću dva određena elementa: stvarnost kakva zapravo jeste i njezine projekcije na metafizički plan svojih predodžbi, ostvaruje umjetničko rješenje koje sama definira: „Dakle, osim fizičke distance koja postoji između mene i svih stvari, doživljena distanca me povezuje sa stvarima koje vrijede i postoje za mene, i njih povezuje među sobom. Ova distanca odmjerava u svakom trenutku „prostornost“ mog života. “

Snježana Mutapčić, istoričar umjetnosti

Sarajevo, BiH  

Did you like this? Share it!

0 comments on “SELEKTOVANE KRITIKE

Comments are closed.